Retatrutid ili tirzepatid – glavne razlike, mehanizam i usporedba

Posljednjih godina terapije temeljene na GLP-1 i inkretinima izazivaju sve veći interes zbog objavljenih kliničkih podataka o pretilosti, metaboličkim poremećajima i regulaciji apetita. Uz već dobro poznat tirzepatid, sve se češće raspravlja i o retatrutidu – trostrukom agonistu receptora koji je u ranim kliničkim studijama izazvao iznimno velik interes znanstvene zajednice.

Dosad objavljeni podaci faze 2 i faze 3 pokazuju da se retatrutid može povezivati s izraženijim promjenama tjelesne težine u usporedbi s nekim ranijim peptidima poput tirzepatida i semaglutida. 

U ovom vodiču razmotrit ćemo glavne razlike između retatrutida i tirzepatida, kako obje molekule djeluju, što pokazuju objavljene kliničke studije i kako se uspoređuju u pogledu mehanizma, rezultata i nuspojava. Za širi pregled retatrutida možete pogledati naš cjeloviti vodič o retatrutidu.

Retatrutid ili tirzepatid – glavne razlike

Pri usporedbi retatrutida i tirzepatida najvažnije se razlike odnose na aktivnost na receptorima, klinički status i dosad objavljene podatke o smanjenju tjelesne težine i metaboličkim učincima.

Sljedeća tablica sažima glavne karakteristike obiju molekula:

Koja je glavna mehanistička razlika?

Najvažnija razlika između retatrutida i tirzepatida jest u tome što Retatrutide aktivira i glukagonske receptore. Taj se dodatni mehanizam smatra potencijalnim čimbenikom:

• veće energetske potrošnje;

• promjena u metabolizmu masti;

• termogeneze;

• izraženijih promjena tjelesne težine.

Tirzepatide, s druge strane, kombinira aktivnost na receptorima GLP-1 i GIP bez sudjelovanja glukagonskog receptora.

Imaju li sličnih nuspojava?

Dosad objavljeni podaci pokazuju da se obje molekule najčešće povezuju sa želučano-crijevnim nuspojavama kao što su:

• mučnina;

• proljev;

• zatvor;

• povraćanje;

• smanjen apetit.

Kod retatrutida se, međutim, raspravlja i o nekim dodatnim učincima povezanima s aktivnošću na glukagonskim receptorima, uključujući promjene srčane frekvencije i disesteziju kod dijela sudionika u studijama faze 3.

Što je tirzepatid i u kojim se stanjima istražuje?

Tirzepatide je dvostruki agonist receptora GIP i GLP-1, razvijen s ciljem utjecaja na metabolizam glukoze, apetit i energetsku ravnotežu. Posljednjih godina molekula izaziva znatan znanstveni interes zbog objavljenih kliničkih podataka o pretilosti, metaboličkim poremećajima i dijabetesu tipa 2.

Objavljene studije pokazuju da se Tirzepatide može povezivati sa znatnim promjenama tjelesne težine i različitih kardiometaboličkih pokazatelja. U nekim analizama sudionici s pretilošću i predijabetesom prijavljuju prosječno smanjenje tjelesne težine otprilike između 12 % i 19 % ovisno o korištenoj dozi i trajanju praćenja.

Kako djeluje tirzepatid?

Tirzepatide istodobno aktivira:

• receptore GLP-1;

• receptore GIP.

Ta se kombinirana aktivnost na receptorima povezuje s:

• smanjenjem apetita;

• dužim osjećajem sitosti;

• usporenim pražnjenjem želuca;

• promjenama u metabolizmu glukoze;

• utjecajem na energetsku ravnotežu.

Za razliku od Retatrutide, Tirzepatide ne aktivira glukagonske receptore.

Kako se tirzepatid koristi u kliničkim studijama?

U objavljenim kliničkim programima Tirzepatide se najčešće primjenjuje:

• potkožna primjena;

• jednom tjedno;

• uz postupno povećanje doze.

Slično kao kod Retatrutide, titracija se koristi radi:

• bolje podnošljivosti;

• smanjenja želučano-crijevnih reakcija;

• prilagodbe aktivnosti inkretinskih receptora.

Za detaljniji pregled titracije kod Retatrutide pogledajte naš vodič za doziranje retatrutida.

Koje se nuspojave najčešće raspravljaju kod tirzepatida?

Objavljeni podaci pokazuju da su najčešće prijavljivane reakcije povezane s probavnim sustavom.

Najčešće se raspravlja o:

• mučnina;

• proljev;

• povraćanje;

• refluks;

• zatvor;

• nelagoda u želucu.

Slično kao kod Retatrutide, dio simptoma najizraženiji je u prvim tjednima ili nakon povećanja doze.

U kojim se stanjima tirzepatid najčešće istražuje?

U objavljenim kliničkim studijama Tirzepatide se najčešće analizira kod:

• pretilosti;

• prekomjerne tjelesne težine;

• dijabetesa tipa 2;

• inzulinske rezistencije;

• kardiometaboličkih poremećaja.

Postoje i zasebne analize koje razmatraju potencijalne metaboličke učinke u kombinaciji s drugim hormonskim i metaboličkim terapijama, no ti se podaci još istražuju.

Što je retatrutid?

Retatrutide je trostruki agonist receptora koji istodobno aktivira:

• receptore GLP-1;

• receptore GIP;

• glukagonske receptore.

Peptid se i dalje istražuje u kliničkim studijama faze 3 i trenutačno još nije odobren za medicinsku uporabu. Unatoč tome Retatrutide izaziva velik znanstveni interes zbog objavljenih podataka o:

• smanjenju tjelesne težine;

• metaboličkim učincima;

• kardiometaboličkim pokazateljima;

• osjetljivost na inzulin;

• metabolizmu jetre.

Neke od najvećih objavljenih analiza faze 3 pokazuju prosječno smanjenje tjelesne težine do otprilike 28 % kod dijela sudionika s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću. To su neke od najviših vrijednosti uočenih dosad kod terapija temeljenih na inkretinima.

Unatoč obećavajućim podacima, kliničke studije još traju, a dugoročni sigurnosni profil ostaje predmet tekućih analiza.

Po čemu se retatrutid razlikuje od tirzepatida?

Glavna razlika između retatrutida i tirzepatida povezana je s aktivnošću na receptorima.

Tirzepatide aktivira:

• receptore GLP-1;

• receptore GIP.

Retatrutide aktivira:

• receptore GLP-1;

• receptore GIP;

• glukagonske receptore.

Upravo se aktivnost na glukagonskim receptorima smatra potencijalnim mehanizmom povezanim s:

• veće energetske potrošnje;

• termogeneze;

• promjena u metabolizmu masti;

• mobilizacijom masti iz jetre.

Što pokazuju objavljeni klinički podaci o Retatrutide?

Dosad objavljene kliničke analize pokazuju da se Retatrutide može povezivati sa:

• znatnim smanjenjem tjelesne težine;

• promjenama u metabolizmu glukoze;

• poboljšanjima nekih kardiometaboličkih pokazatelja;

• promjenama osjetljivosti na inzulin;

• potencijalnim učincima kod masne jetre.

Neke studije analiziraju i potencijalne učinke kod:

• dijabetesa tipa 2;

• metaboličke disfunkcije;

• steatoze;

• kardiometaboličkog rizika;

• osteoartritisa koljena.

Što je važno imati na umu kod retatrutida?

Budući da se retatrutid još nalazi u kliničkom razvoju, trenutačno ne postoji konačno utvrđen dugoročni sigurnosni profil. Dio objavljenih analiza pokazuje da se pri višim dozama mogu uočiti izraženije želučano-crijevne reakcije i nuspojave ovisne o dozi.

Više o toj temi možete pročitati u našem članku o retatrutidu – nuspojave i kontraindikacije.

Zaključak

Usporedba retatrutida i tirzepatida pokazuje da obje molekule dijele sličnu osnovu, ali se znatno razlikuju u aktivnosti na receptorima i kliničkom statusu. Tirzepatide kombinira aktivnost na receptorima GLP-1 i GIP, dok Retatrutide dodaje i stimulaciju glukagonskog receptora, što ga čini prvim trostrukim agonistom receptora te vrste.

Dosad objavljeni podaci faze 2 i faze 3 pokazuju da se retatrutid može povezivati s nekim od najizraženijih promjena tjelesne težine. Istodobno tirzepatid raspolaže s više podataka iz stvarne prakse i dužim praćenjem jer je u nekim zemljama već regulatorno odobren.

Često postavljana pitanja o retatrutidu i tirzepatidu

Koja je glavna razlika između retatrutida i tirzepatida?

Glavna razlika između retatrutida i tirzepatida povezana je s aktivnošću na receptorima. Tirzepatid aktivira receptore GLP-1 i GIP, dok retatrutid aktivira receptore GLP-1, GIP i glukagonske receptore. Upravo je ta dodatna glukagonska aktivnost jedna od najčešće raspravljanih razlika između dviju molekula.

Što pokazuje veće smanjenje težine – retatrutid ili tirzepatid?

Dosad objavljeni podaci faze 2 i faze 3 pokazuju da se retatrutid može povezivati s izraženijim promjenama tjelesne težine u usporedbi s tirzepatidom. U nekim se kliničkim analizama navodi prosječno smanjenje od oko 24–28 % pri određenim dozama i razdobljima praćenja.

Imaju li retatrutid i tirzepatid slične nuspojave?

Da. Obje se molekule najčešće povezuju s blagim želučano-crijevnim reakcijama kao što su mučnina, proljev, zatvor, povraćanje i nelagoda u želucu. Kod retatrutida se, međutim, raspravlja i o dodatnim učincima povezanima s aktivnošću na glukagonskim receptorima, uključujući promjene srčane frekvencije i disesteziju kod dijela sudionika u studijama faze 3.

Je li retatrutid odobren za medicinsku uporabu?

Ne. Retatrutid trenutačno još nije odobren za medicinsku uporabu i nastavlja se istraživati u kliničkim studijama faze 3. Tirzepatid, s druge strane, u nekim zemljama već ima regulatorno odobrenje.

Koja je razlika između receptora GLP-1, GIP i glukagonskih receptora?

Receptori GLP-1 i GIP uglavnom sudjeluju u regulaciji apetita, metabolizma glukoze, izlučivanja inzulina i osjećaja sitosti. Glukagonski receptori češće se povezuju s energetskom potrošnjom, termogenezom, metabolizmom masti i mobilizacijom masti iz jetre. Upravo istodobna aktivacija sva tri receptora razlikuje retatrutid od tirzepatida.